Kabul, Mazar Al Sharif; Afganistan 2019.
Prilikom svog prošlogodišnjeg druženja s prijateljima iz Rotary cluba New York City No.1 u SAD-u prihvatio sam ulogu delegata za zdravstvo unutar Rotary International Action Group for Peace.
Već nekoliko mjeseci kasnije, pružila mi se prilika biti “doktor u diplomaciji”. Naime, sudjelovao sam u edukaciji i organizaciji zdravstvene skrbi i kirurške službe u Afghanistanu.
Za mene je to bio izazov prepun novih profesionalnih obaveza i odgovornosti u najrizičnijem djelu svijeta, gdje uvjeti života, a posebice kirurškog liječenja bolesnika daleko zaostaju za modernom medicinom.
Afganistanci su nakon više desetljeća ratovanja s Rusima, Talibanima, Amerikancima ostali iscrpljen i anergičan narod s vrlo slabom motivacijom za promišljanje realne budućnosti.
No, iako sam kao stranac isprva u komunikaciji s domaćim kolegama imao poteškoća, ubrzo sam zadobio njihovo povjerenje, i to prije svega kao Hrvat svojim razumjevanjem njihovih poratnih problema i objektivnim pristupom njihovim mogućnostima i okruženju.
Ratni vihor ovdje nikad nije prestao, i za preživljavanje uz donekle primjeren život jednostavno treba imati sreću. Pojam sreće ovdje je i trenutak kad je iz sigurne sobe skloništa, nakon razvedravanja smoga na nebu iznad Kabula, izmedju zvukova rafala i helikoptera, moguće ćuti cvrkut ptica i zvukove sviranja flaute u daljini.
Unatoč uvjerenju da sam svojim iskustvom i znanjem uspio barem malo poboljšati dio krute i nekvalitetne organizacije zdravstvene skrbi u Afghanistanu, događaj koji je obilježio moj boravak tamo ipak je bio posjet NATO kampu i druženje s bojnom naših hrvatskih vojnika u Mazar Al Sharifu.
